Psalam 8

PSALAM 8

Darežljivost Stvoriteljeva

 Zborovođi. Po napjevu »Tijesci«.
Psalam. Davidov.
²Jahve, Gospode naš,
divno je ime tvoje po svoj zemlji,
veličanstvom nebo natkriljuješ!
³U ustima djece i dojenčadi
hvalu si spremio protiv neprijatelja,
da postidiš mrzitelja, zlotvora.

⁴Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih,
mjesec i zvijezde što ih učvrsti –
⁵pa što je čovjek da ga se spominješ,
sin čovječji te ga pohodiš?

⁶Ti ga učini malo manjim od Boga,
slavom i sjajem njega okruni.
⁷Vlast mu dade nad djelima ruku svojih,
njemu pod noge sve podloži:
8 ovce i svakolika goveda,

i zvijeri poljske k tome,
⁹ptice nebeske i ribe morske,
i što god prolazi stazama morskim.

¹⁰Jahve, Gospode naš,
divno je ime tvoje po svoj zemlji!

 

UKIDA SE LJUBAV - GIORGIO AGAMBEN

 

Preuzeto sa: 

https://www.quodlibet.it/una-voce-giorgio-agamben

Ukida se ljubav - Giorgio Agamben 

Ukida se ljubav
u ime zdravlja
i onda će se zdravlje ukinuti.

Ukida se sloboda
u ime liječenja
i onda će se liječenje ukinuti.

Ukida se Bog
u ime razuma
i onda će se razum ukinuti.

Ukida se čovjek
u ime života
i onda će se život  ukinuti.

Ukida se istina
u ime informacije 
ali se informacija neće ukinuti.

Ukida se zakon
u ime izvanrednog stanja
ali se izvanredno stanje neće ukinuti.

prijevod F. Matanović

Si è abolito l’amore

Si è abolito l’amore
in nome della salute
poi si abolirà la salute.

Si è abolita la libertà
in nome della medicina
poi si abolirà la medicina.

Si è abolito Dio
in nome della ragione
poi si abolirà la ragione.

Si è abolito l’uomo
in nome della vita
poi si abolirà la vita.

Si è abolita la verità
in nome dell’informazione
ma non si abolirà l’informazione.

Si è abolita la costituzione
in nome dell’emergenza
ma non si abolirà l’emergenza.

6 novembre

Giorgio Agamben

Psalam 51 (50)

 

https://youtu.be/yRDySaUQ1L4

ROGER SCRUTON O UMJETNOSTI (1)

preuzeto sa Bitno.net

Scruton o kultu lažne originalnosti: Kako je moderna umjetnost postala zarobljena svojim porivom da šokira

Postoje dvije vrste neistinitog – laganje i zavaravanje.

Lagati može svatko. Dovoljno je reći nešto s namjerom da se prevari. S druge strane, zavaravanje je  postignuće. Da biste simulirali originalnost, u to morate uključiti i sebe i druge. Lažljivac se može praviti da je šokiran kada mu se laž razotkrije, ali i to je dio te laži. A onaj tko se ponaša prijetvorno, stvarno je šokiran kada je izložen, jer je oko sebe kreirao zajednicu povjerenja kojoj i sam pripada.

U svakom su vremenu ljudi lagali da bi izbjegli posljedice svojih djela, te je prvi korak  moralnog odgoja naučiti djecu da ne govore male laži. Ali hinjenje je kulturni fenomen, u nekim periodima više istaknut nego u drugim. Na primjer ima vrlo malo pretvaranja u društvu koje je opisao Homer ili u onom koje je opisao Chaucer. Naprotiv, do  Shakespearova vremena,  poeti i dramaturzi počeli su se ozbiljno zanimati za taj novi ljudski tip.

U Shakespearovu Kralju Learu, zle sestre, Goneril i Regan, pripadaju svijetu neiskrenih/krivotvorenih emocija kojima uvjeravaju sebe i svog oca da osjećaju najdublju ljubav, dok su u biti potpuno bezosjećajne: da jesu, ne bi se mogle ponašati tako drsko. Tragedija kralja Leara počinje kada pravim ljudima – Kent, Cordelia, Edgar, Gloster – upravljaju hinitelji. Umjetna je ona osoba koja se srodila s težnjom da zauzme društveni položaj drugačiji od onog koji bi joj bio prirodan. Takav je Molièreov Tartuffe, koji glumeći svećenika preuzima kontrolu nad domaćinstvom izvodeći razna pobožna spletkarenja. Kao i Shakespeare i Molier spoznaje da varanje prodire u dubinu srca osobe uključene u prijevaru. Tartuffe nije jednostavno licemjer, koji samo hini da posjeduje ideale u koje zapravo ne vjeruje. On postaje umjetna osoba, koja vjeruje u svoje vlastite ideale, jer je on jednako iluzoran kao što su iluzorni i njegovi ideali. Tartuffeovo pretvaranje  stvar je licemjerne religije. Slabljenjem religije tijekom 19. stoljeća pojavilo se novo pretvaranje. Pisci romantizma i slikari  okrenuli su leđa religiji i tražili su spasenje preko umjetnosti. Vjerovali su u genij umjetnika, obdarenog posebnom sposobnošću da transcendira ljudske sposobnosti na kreativan način, probijajući ljudske granice u cilju postizanja nove vrste iskustava. Umjetnost postaje novi način prelaska u transcendentalno, novi put prijelaza na uzvišeniju razinu znanja.

Time originalnost postaje kriterij kojim se diferencira prava, istinska umjetnost od one lažne i umjetne. Teško je generalizirati od čega se sastoji originalnost, ali imamo dovoljno primjera: Tizian, Beethoven, Goethe, Baudelaire. Ti nas primjeri uče da je originalnost teško ostvariva: da se ne može samo zgrabiti iz zraka, čak i kad postoje prirodni fenomeni kao Rembrandt i Mozart koji su, čini se, radili upravo to. Originalnost zahtijeva učenje, marljivost, usavršavanje u materiji i – povrh svega – profinjeni senzibilitet i otvorenost da se iskusi patnja i samoća kao njihova normalna cijena.

Postići status originalnog umjetnika, dakle, nije lako. No u društvu u kojem postoji veliko poštovanje prema umjetnosti kao najvišem kulturnom postignuću, nagrade su goleme. Stoga to postaje motiv za pretvaranje. Umjetnici i kritičari udružuju se da bi se ubacili na umjetničku scenu; umjetnici predstavljajući se kao začetnici nevjerojatnih, začuđujućih otkrića, a kritičari kao pronicljivi sudci istinske avangarde.

Tako je famozni Duchampov pisoar postao neka vrsta paradigme modernog umjetnika. Tako se to radi, rekla je kritika. Uzmi jednu ideju, prezentiraj je, nazovi je umjetnost i besramno se ponosi time. Trik je ponovljen s Warholovim Brillo kutijama i poslije s Hirstovim ukiseljenim morskim psima i kravama. Oko  tih su se slučajeva kritičari okupili kao raskokodakane kokoši oko novog, nepoznatog jajeta te sa svom aparaturom predstavili taj apsurd publici tako da ga ona prihvati kao pravu stvar. Toliko je snažan poticaj prema kolektivnom varanju da je postala prava rijetkost plasirati se u finale za Turnerovu nagradu bez produkcije nekog predmeta ili događaja koji se predstavlja umjetnošću samo zato što ih nitko drugi uvjerljivo ne bi smatrao umjetnošću sve dok to kritičari ne bi predstavili kao umjetnost. Originalne geste takve vrste kakvu je predstavio Duchamp ne mogu doista biti ponovljene – kao i vicevi mogu biti izvedeni samo jednom. Stoga kult originalnosti vrlo brzo vodi ka repeticijama. Navada lažiranja postaje toliko duboko ukorijenjena da nikakav sud više nije siguran, osim suda da je to pred nama „prava stvar“, a nipošto varka, što je zapravo kriva prosudba. Sve što na kraju znamo jest da je bilo što umjetnost, jer ništa nije.

Vrijedi se zapitati zašto je kult lažne originalnosti tako snažno privlačan kulturnim institucijama da ga svaki muzej, umjetnička galerija i svaka javno financirana koncertna dvorana prihvaća toliko ozbiljno. Rani modernisti – Stravinski i Schönberg u glazbi, Eliot i Pound u poeziji, Matisse u slikarstvu i Loos u arhitekturi – bili su ujedinjeni u vjerovanju da je popularni ukus narušen, da su sentimentalnost, banalnost i kič prodrli u različite sfere umjetnosti i potisnuli njenu poruku. Tonalitetne harmonije osakaćene su zabavnom glazbom, figurativno slikarstvo je nadomješteno fotografijom, rima i ritam postale su predmetom božićnih čestitki, a priče su bile prečesto pričane. Sve u tom svijetu naivnih i nepromišljenih ljudi bilo je kič.

Modernizam je bio pokušaj da se spasi ono iskreno, istinito, mukotrpno postignuto od kuge lažnih emocija. Nitko ne sumnja da su rani modernisti uspjeli u tome, darujući nam umjetnost koja je očuvala ljudski duh živim u novim okolnostima modernosti i koja je održala kontinuitet izvrsnih tradicija naše kulture. Ali modernizam je utro put rutini glumatanja: težak zadatak održavanja tradicije na suvremeni način pokazao se manje atraktivnim od jeftinih načina njezina odbacivanja. Umjesto Picassova cjeloživotnog studioznog procesa da predstavi lice moderne žene u modernom idiomu, možete jednostavno učiniti što je učinio Duchamp i naslikati brkove Mona Lisi. Zanimljivo je, međutim, da je navika zavaravanja nastala iz straha od krivotvorenja. Modernistička umjetnost bila je reakcija na lažne emocije i utješne klišeje popularne kulture. Namjera je bila da se umjetnost očisti od pseudoumjetnosti koja nas mazi sentimentalnim lažima i da se na mjesto nje stavi realnost, realnost modernog života s kojom se jedino prava umjetnost može suočiti. Sada se već dugo vremena pretpostavlja da je nemoguće stvoriti autentičnu kreaciju u sferi visoke umjetnosti koja nije na neki način ‘izazov’ na ustaljeno mišljenje naše javne kulture. Umjetnost mora provocirati nezadovoljstvo iskorakom iz budućnosti potpuno naoružana protiv buržujskog ukusa za prilagođenim i udobnim, koji su jednostavno drugi nazivi za kič i klišeje. No, rezultat toga je da provokacija postaje klišej. Ako je javnost postala toliko imuna na šok da će joj samo mrtav morski pas u formaldehidu probuditi kratak poriv bijesa, onda umjetnik mora proizvesti mrtvog morskog psa u formaldehidu – to je barem autentična gesta.

Stoga se oko modernista razvila klasa kritičara i producenata, koji nude objašnjenje zašto to jednostavno nije gubitak vremena buljiti u hrpu cigli, tiho sjediti deset minuta u bolnoj buci ili proučavati raspelo ukiseljeno u mokraći. Da bi se uvjerili da su doista napredni, da su prethodnica povijesti, novi inicijatori okružuju se s drugima svoje vrste, promovirajući ih na svim odborima koji su relevantni za njihov status, te očekuju da se i njih zauzvrat promovira. Tako je nastao modernistički kadar ‒ zaseban krug kritičara koji čine okosnicu naših kulturnih institucija i koji trguju u „originalnosti“, „prijestupu“ i „krčenju novih putova“. To su rutinski uvjeti koje izdaju birokratski umjetnički savjeti, vijeća i muzejski službenici, kada god žele investirati javni novac u nešto što njima osobno ne bi nikad palo na pamet imati u svojim dnevnim sobama. No, ti uvjeti su klišeji, kao što su stvari koje se koriste za pohvale. Stoga izlaz iz klišeja završava u klišeju, a pokušaj da se bude originalan završava u falsifikatu.

Ako reagiranje protiv lažnih emocija dovodi do lažne umjetnosti, kako ćemo otkriti pravu stvar? To je pitanje koje ću istražiti u svoja dva sljedeća razgovora. „Sam prema sebi budi istinit”, kaže Shakespeareov Polonije, „ Da nikome lažan biti ne možeš “. „Živite u istini“, pozvao je Václav Havel. “Neka laž dođe u svijet”, napisao je Solženjicin, “ali ne preko mene.” Koliko bi ozbiljno trebali shvatiti te izjave, i kako ćemo ih poslušati?

Bitno.net

Izvor: Catholiceducation.org

AKATIST PRESVETOJ BOGORODICI

                                 foto: izvor internet 

Izvor: Stella Maris

 Veličanstveni akatist Presvetoj Bogorodici, uz hrvatski prijevod!

Kondak 1.

Tebi, Bogorodice, vojvotkinji koja se bori za nas, mi, sluge Tvoje, uznosimo pobjedne i zahvalne pjesme, jer smo se izbavili od zala. No i sada, jer imaš nepobjedivu moć, oslobodi nas od svih opasnosti, da Ti kličemo: Raduj se, Zaručnice djevičanska!

Ikos 1.

Anđeo prvak bi poslan s neba da kaže Bogorodici: Raduj se! I gledajući Te, Gospode, utjelovljena bestjelesnim glasom, bijaše zaprepašten, i stajaše kličući joj ovo:

Raduj se, Tobom će radost zablistati!

Raduj se, Tobom će prokletstvo iščeznuti!

Raduj se, pozivanje natrag paloga Adama!

Raduj se, izbavljenje Eve od suza!

Raduj se, visino nedostižna za ljudske misli!

Raduj se, dubino nesaglediva i za anđeoske oči!

Raduj se, jer si prijestolje Cara!

Raduj se, jer nosiš Nositelja svega!

Raduj se, zvijezdo koja objavljuje Sunce!

Raduj se, utrobo božanskog utjelovljenja!

Raduj se, jer se tobom obnavlja stvorenje!

Raduj se, jer Tobom Tvorac postaje dijete!

Raduj se, Zaručnice djevičanska!

Kondak 2.

Sveta, videći sebe u čistoći, smjelo govori Gabrielu: tvoja neobična riječ izgleda neusvojiva za moju dušu, jer kako govoriš o trudnoći od besjemenog začeća, kličući: Aleluja!

Ikos 2.

Tražeći da spozna nespoznatljivo znanje, Djeva reče služitelju tajne: reci mi, kako je moguće da se sin rodi od čiste utrobe? On joj odgovori, mada sa strahom, ipak kličući ovako:

Raduj se, povjerenice neiskazane odluke!

Raduj se, vjerna čuvarice onoga što zahtijeva šutnju!

Raduj se, početku čuda Kristovih!

Raduj se, jezgro dogmi Njegovih!

Raduj se, ljestvice nebeska kojom siđe Bog!

Raduj se, moste koji žitelje zemlje odvodiš sa zemlje na nebo!

Raduj se, čudo, o kome mnogo govore Anđeli!

Raduj se, mnogooplakani poraze demona!

Raduj se, jer si na neiskazan način rodila Svjetlost!

Raduj se, jer nikome nisi otkrila kako!

Raduj se, jer nadilaziš znanje mudrih!

Raduj se, jer obasjavaš razume vjernih!

Raduj se, Zaručnice djevičanska!

Kondak 3.

Sila Svevišnjega osjeni onda Bezbračnu radi začeća, i njenu plodnu utrobu pokaza kao divnu njivu za one koji žele požnjeti spasenje, jer oni pjevaju: Aleluja!

Ikos 3.

Pošto je Djeva primila Boga u utrobu, pohita k Elizabeti. A djetešce ove, odmah raspoznavši njen pozdrav, obradova se; i zaigravši, kao pjesmom, klicaše Bogorodici:

Raduj se, lozo neusahljivog trsa!

Raduj se, stjecanje besmrtnog ploda!

Raduj se, jer si čovjekoljubivog Zemljodjelca obradila!

Raduj se, jer si Roditelja života rodila!

Raduj se, njivo, jer si donijela obilan rod milosrđa!

Raduj se, trpezo, jer nosiš izobilje umilostivljenja!

Raduj se, jer činiš da cvate raj slasti!

Raduj se, jer pripremaš pristanište dušama!

Raduj se, ugodni tamjane molitve!

Raduj se, očišćenje cijeloga svijeta!

Raduj se, Božje dobrohotnosti prema smrtnima!

Raduj se, smjelosti smrtnih prema Bogu!

Raduj se, Zaručnice djevičanska!

Kondak 4.

Imajući iznutra buru dvojbenih pomisli, djevičanski Josip se zbuni gledajući Tebe bezbračnom, Besprijekorna, sumnjajući da si se nedjevičanski ponijela. Ali kada sazna da je Tvoje začeće od Duha Svetoga, reče: Aleluja!

Ikos 4.

Čuše pastiri Anđele gdje pjesmom slave dolazak Kristov u tijelu, i otrčavši k Njemu kao k Pastiru, vidješe ga kao bezazleno Janje, othranjeno u Marijinoj utrobi, koju slaveći govorahu:

Raduj se, Majko Janjeta i Pastira!

Raduj se, tore razumnih ovaca!

Raduj se, obrano od nevidljivih neprijatelja!

Raduj se, otvaranje rajskih vrata!

Raduj se, jer se sve nebesko raduje sa zemljom!

Raduj se, jer se sve zemaljsko veseli s nebom!

Raduj se, neutišana usta Apostolâ!

Raduj se, nepobjediva smjelosti Mučenikâ!

Raduj se, čvrsti oslone vjere!

Raduj se, svijetlo spoznanje blagoslova!

Raduj se, jer se Tobom obukosmo u slavu!

Raduj se, Zaručnice djevičanska!

Kondak 5.

Ugledavši Bogom vođenu zvijezdu, mudraci iđahu za njenom svjetlošću, i držeći se nje kao svjetionika, njome tražahu moćnoga Cara; i stigavši do Nedostižnog, obradovaše se i klicahu mu: Aleluja!

Ikos 5.

Vidješe sinovi Kaldejaca na rukama Djeve Onoga što je rukom sazdao ljude, i spoznavši u Njemu Gospoda, iako je primio obličje sluge, pohitaše da mu posluže darovima i da kliču Blagoslovljenoj:

Raduj se, Majko Nezalazne Zvijezde!

Raduj se, zoro tajanstvenoga Dana!

Raduj se, jer si ugasila peć zablude!

Raduj se, jer osvjetljuješ tajne Svetog Trojstva!

Raduj se, jer nečovječnog mučitelja zbacuješ s vlasti!

Raduj se, jer si pokazala čovjekoljubivog Gospoda, Krista!

Raduj se, jer oslobađaš od neznabožačke vjere!

Raduj se, jer izvlačiš iz mulja nečistih djela!

Raduj se, jer si uklonila klanjanje ognju!

Raduj se, jer izbavljaš od plamena strasti!

Raduj se, Voditeljice vjernih ka djevičanstvu!

Raduj se, radosti svih naraštaja veselje!

Raduj se, Zaručnice djevičanska!

Kondak 6.

Postavši bogonosni propovjednici, mudraci se vratiše u Babilon, ispunivši Tvoje proroštvo i propovijedajući svima Tebe, Krista, ostaviše Heroda kao bezumnika, koji ne zna pjevati: Aleluja!

Ikos 6.

Obasjavši Egipat svjetlošću istine, protjerao si tamu laži, jer idoli njegovi popadaše, jer ne bijahu u stanju podnijeti Tvoju silu. A oni koji se izbaviše od njih klicahu Bogorodici:

Raduj se, uspravljenje ljudi!

Raduj se, strmoglavljenje demona!

Raduj se, jer si moć zablude uništila!

Raduj se, jer si lukavstvo idola izobličila!

Raduj se, more koje si potopilo duhovnog Faraona!

Raduj se, kamenu koji si napojio žedne života!

Raduj se, ognjeni stupe, koji pokazuješ put onima što su u mraku!

Raduj se, zaklone svijeta, širi od oblaka!

Raduj se, hrano, zamjeno máne!

Raduj se, služiteljice svete slasti!

Raduj se, zemljo obećana!

Raduj se, iz Tebe teče med i mlijeko!

Raduj se, Zaručnice djevičanska!

Kondak 7.

Kad je Šimun imao otići iz ovog varljivog svijeta, Ti si mu bio darovan kao djetešce, a on u Tebi prepozna savršenog Boga. Stoga, zadivljen Tvojom neiskazanom mudrošću, on uskliknu: Aleluja!

Ikos 7.

Tvorac javivši se, pokaza novu stvar nama koji smo postali od Njega. On je proizišao iz besjemene utrobe i sačuvao je čistom, kao što je bila, da bismo je mi, videći čudo, slavili kličući:

Raduj se, cvijete neprolaznosti!

Raduj se, vijenče uzdržljivosti!

Raduj se, jer u Tebi blista praslika uskrsnuća!

Raduj se, jer pokazuješ život anđeoski!

Raduj se, drvo koje donosi divan plod kojim se hrane vjerni!

Raduj se, drvo dobrog hlada, pod koje se sklanjaju mnogi!

Raduj se, jer si nosila u utrobi Vodiča zabludjelih!

Raduj se, jer si rodila Izbavitelja zarobljenih!

Raduj se, umilostivljenje pravednoga Suca!

Raduj se, oproštaju mnogih grijeha!

Raduj se, odjećo smjelosti nagima!

Raduj se, ljubavi koja pobjeđuješ svaku žudnju!

Raduj se, Zaručnice djevičanska!

Kondak 8.

Videći neobično rođenje, udaljimo se od svijeta, prenijevši um svoj na nebo. Jer se radi toga uzvišeni Bog javi na zemlji, kao smjerni čovjek, želeći da privuče k visini one koji mu kliču: Aleluja!

Ikos 8.

Neopisana Riječ sva bijaše među bićima dolje, i nimalo se ne udalji od onih gore. Jer se zbi božansko silaženje a ne prostorno prelaženje, i rođenje od Djeve koja Boga primi, i koja sluša ovo:

Raduj se, mjesto nesmjestivog Boga!

Raduj se, vrata uzvišene tajne!

Raduj se, Ti, o kojoj slušajući, nevjernici sumnjaju!

Raduj se, nesumnjiva pohvalo vjernih!

Raduj se, presveta kočijo Onoga koji počiva na Kerubinima!

Raduj se, predivno prebivalište Onoga koji prebiva na Serafinima!

Raduj se, jer si suprotnosti ujedinila!

Raduj se, jer si djevičanstvo i rođenje sjedinila!

Raduj se, jer se Tobom skide prokletstvo!

Raduj se, jer se Tobom otvori raj!

Raduj se, ključu carstva Kristova!

Raduj se, nado vječnih dobara!

Raduj se, Zaručnice djevičanska!

Kondak 9.

Sva priroda anđeoska bi zaprepaštena velikim djelom Tvoga očovječenja, jer Onoga koji je kao Bog nepristupačan, gledaše kao svima prisutnog čovjeka, koji boravi s nama i od svih čuje: Aleluja!

Ikos 9.

Rječite govornike vidimo kao ribe bezglasne pred Tobom, Bogorodice, jer ne mogu objasniti kako si i djevojka ostala i u stanju bila roditi. Mi pak, diveći se tajni, vjerom kličemo:

Raduj se, posudo Božje mudrosti!

Raduj se, riznico Njegova promisla!

Raduj se, jer si pokazala da su mudraci nemudri!

Raduj se, jer si krasnorječivce izobličila kao mutavce!

Raduj se, jer strašni istraživači zaludješe!

Raduj se, jer tvorci basni bijahu uništeni!

Raduj se, jer si rastrgla varljivo mudrovanje Atenjana!

Raduj se, jer puniš mreže ribarâ!

Raduj se, jer izvlačiš iz dubine neznanja!

Raduj se, jer mnoge prosvjećuješ znanjem!

Raduj se, lađo onih koji se žele spasiti!

Raduj se, pristanište plovaca života!

Raduj se, Zaručnice djevičanska!

Kondak 10.

Stvoritelj svega, želeći spasiti svijet, svojevoljno dođe k njemu; i mada je kao Bog – pastir, radi nas se javi kao čovjek; jer pozvavši slično sličnim, kao Bog čuje: Aleluja!

Ikos 10.

Bogorodice Djevo, Ti si utvrda za djevojke i za sve koji ti se utječu, jer te tako, prečista, ustroji Tvorac neba i zemlje, koji je boravio u utrobi Tvojoj, i naučio sve da ti kliču:

Raduj se, stupe djevičanstva!

Raduj se, vrata spasenja!

Raduj se, predvodnice duhovne obnove!

Raduj se, davateljice božanske dobrote!

Raduj se, jer si preporodila sramno začete!

Raduj se, jer si lišene uma obdarila umom!

Raduj se, jer si uništila upropastitelja duša!

Raduj se, jer si rodila Sijača čistoće!

Raduj se, palačo besjemene udaje!

Raduj se, jer si vjerne sjedinila s Gospodinom!

Raduj se, divna odgajateljice djevojaka!

Raduj se, Djevice uresiteljice svetih duša!

Raduj se, Zaručnice djevičanska!

Kondak 11.

Svaka pjesma koja se trudi rasprostrijeti se na mnoštvo milosrđa Tvog, doživljava poraz, jer kada bismo ti, Sveti Care, prinijeli onoliko pjesama koliko je pijeska, ni onda ne bismo učinili ništa dostojno onoga što Ti daješ nama koji ti kličemo: Aleluja!

Ikos 11.

Kao svjetlonosnu buktinju koja svijetli onima što su u tami, vidimo Svetu Djevicu. Jer Ona, zapalivši nematerijalnu svjetlost, vodi sve božanskom znanju, prosvjećujući um sjajem, a slavi se ovim poklicima:

Raduj se, zraku Duhovnog Sunca!

Raduj se, blistanje Nezalazne Svjetlosti!

Raduj se, munjo koja osvjetljuješ duše!

Raduj se, jer kao grom zaprepašćuješ neprijatelje!

Raduj se, jer iz tebe izlazi sjajno prosvjećenje!

Raduj se, jer ispunjavaš rijeku koja obilno teče!

Raduj se, jer oslikavaš sliku kupelji!

Raduj se, jer uklanjaš nečistoću grijeha!

Raduj se, vrelo, koje umiva savjest!

Raduj se, čašo koja toči radost!

Raduj se, mirise Kristova miomira!

Raduj se, živote otajstvenog veselja!

Raduj se, Zaručnice djevičanska!

Kondak 12.

Jer poželje podariti oproštenje starih dugova, približi se sâm onima koji se bijahu udaljili od Njegova blagoslova: i, poderavši obveznicu, čuje od svih ovo: Aleluja!

Ikos 12.

Opijevajući Tvoj Porod, Bogorodice, mi i Tebe slavimo kao živi hram; jer Gospod, koji sve drži rukom, boraveći u utrobi Tvojoj, posveti te, proslavi te, i nauči sve da ti kliču:

Raduj se, Svetinjo Boga Logosa!

Raduj se, jer svetošću nadilaziš Svetinju nad svetinjama!

Raduj se, Kovčeže pozlaćeni Duhom!

Raduj se, neiscrpna riznico života!

Raduj se, skupocjena kruno pobožnih careva!

Raduj se, časna pohvalo bogobojaznih svećenika!

Raduj se, Crkve nepokolebivi stupe!

Raduj se, nerazrušiva utvrdo carstva!

Raduj se, jer se Tobom uzdižu pobjedne zastave!

Raduj se, jer se Tobom obaraju neprijatelji!

Raduj se, tijela moga iscjeljenje!

Raduj se, duše moje spasenje!

Raduj se, Zaručnice djevičanska!

Kondak 13.

O, svehvalna Mati, koja rodi Riječ svetiju od svih svetih, primivši sadašnji prinos, izbavi sve od svake napasti, i oslobodi budućih muka sve koji ti kliču: Aleluja! (оvaj kondak se čita tri puta)

Ikos 1.

Anđeo prvak bi poslan s neba da kaže Bogorodici: Raduj se! I gledajući te, Gospode, utjelovljena bestjelesnim glasom, bijaše zaprepašten, i stajaše kličući joj ovo:

Raduj se, Tobom će radost zablistati!

Raduj se, Tobom će prokletstvo iščeznuti!

Raduj se, pozivanje natrag paloga Adama!

Raduj se, izbavljenje Eve od suza!

Raduj se, visino nedostižna za ljudske misli!

Raduj se, dubino nesaglediva i za anđeoske oči!

Raduj se, jer si prijestolje Cara!

Raduj se, jer nosiš Nositelja svega!

Raduj se, zvijezdo koja objavljuje Sunce!

Raduj se, utrobo božanskog utjelovljenja!

Raduj se, jer se tobom obnavlja stvorenje!

Raduj se, jer Tobom Tvorac postaje dijete!

Raduj se, Zaručnice djevičanska!

Kondak 1.

Tebi, Bogorodice, vojvotkinji koja se bori za nas, mi, sluge Tvoje, uznosimo pobjedne i zahvalne pjesme, jer smo se izbavili od zala. No i sada, jer imaš nepobjedivu moć, oslobodi nas od svih opasnosti, da ti kličemo: Raduj se, Zaručnice djevičanska!

Priredio: Miodrag Vojvodić | Bitno.net